Korisne informacije i linkovi o najdiskutovanijim temama – VAKCINACIJA
(ovaj tekst će se redovno dopunjavati novim odgovorima)
Najbolji uvod za početnike: Mala škola vakcinacije | Examinus
Pitanja i odgovori:
Kako moje nevakcinisano dete ugrožava vakcinisanu? Da li to znači da vakcine ne deluju?
Nevakcinisano dete je najmanje opasno po vakcinisanu decu, mnogo je opasnije po bebe, starce i imunokompromitovane osobe. Može da bude opasno i po vakcinisane, jer u malom broju slučajeva telo ne uspe da stvori imunitet nakon primanja vakcine. Naravno, najopasnije je po sebe.
Polazak u kolektiv je najbolji trenutak za kontrolu, a zabrana ulaska nevakcinisanih u kolektiv je najbolji način da se spreče epidemije. Da pojasnimo ovaj deo. Iako vi polazite sa pretpostavkom da će u kolektivu samo vaše dete biti nevakcinisano, može se lako desiti da to uopšte ne bude slučaj, već da broj nevakcinisanih u tom kolektivu bude dosta veći od jednog (što će se neminovno dešavati padom obuhvata vakcinacijom, tj. porastom broja roditelja koji ne žele da vakcinišu svoju decu). U tom slučaju, ta deca postaju potencijalni izvor zaraze, jer narušavaju kolektivni imunitet. Bolest koju jedno nevakcinisano dete donese može lako da se proširi među ostalom decom, a onda i van tog kolektiva, što posebno ugrožava osetljive grupe.
Zašto pedijatar ne želi da potpiše odgovornost za posledice?
Potpuno je nepoznata praksa u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi u bilo kojoj zemlji da lekar potpisuje garanciju na dejstvo leka propisanog pacijentu. Proizvođač vakcine garantuje ispravnost vakcine, dok državna institucija kontroliše njen sastav pre davanja dozvole za distribuciju. Pedijatar sa tim nema nikakve veze, njegova je dužnost da utvrdi da li je dete sposobno da tu vakcinu primi. Rizik od neželjenih reakcija, kako onih uobičajenih poput blage temperature i crvenila na mestu uboda, tako i onih težih, poput alergijskih je uvek prisutan i nije moguće predvideti ga. Svaki organizam je drugačiji i reaguje drugačije, kako na sirup i antibiotik, tako i na vakcinu. Od svih supstanci koje u toku života unosimo u telo, vakcine su jedne od najispitanijih i najpažljivije nadgledanih. Detaljnije ovde: www.examinus.org/vakcine-i-vakcinacija/mala-skola-vakcinacije-5-nezeljena-dejstva-vakcina
Na zapadu su isplaćene milijarde deci oštećenoj vakcinama!
Niko ne spori da su neželjene reakcije na vakcine moguće. Ipak, one su vrlo retke. Neke države su u cilju pojednostavljenja procesa uvele poseban sistem za kompenzacije u slučaju težih neželjenih reakcija, recimo SAD. Naknade koje se isplaćuju u SAD su vrlo velike, ali i vrlo retke, pri čemu nije neophodno dokazati da je osoba zaista imala reakciju na vakcinu, dovoljno je samo da je ta veza verovatna. I pored toga, za 29 godina postojanja tog programa i više milijardi datih doza vakcina isplaćeno je 5,269 kompenzacija, statistički gledano manje od jedan slučaj na milion doza vakcine. Većina isplata u posledjih 10 godina povezana je sa vakcinom protiv gripa, ne sa dečijim vakcinama koje su obavezne kod nas. Procena UNICEFa je da se dečijim vakcinama godišnje spasi 3 miliona života, što govori o ogromnoj dobiti u odnosu na rizik. Detaljnije ovde.
Zašto je kod nas vakcinisanje obavezno a na zapadu nije?
Obaveza je pravno pitanje, a ona na našim prostorima nije novost – SFRJ je imala obavezu, a ona je prvi put uvedena u Srbiji još 1839. Države koje nemaju formalnu obavezu uglavnom imaju druge mehanizme obezbeđivanja visokog obuhvata vakcinacije – skuplje zdravstveno osiguranje, uskraćivanje roditeljskih beneficija (dečijeg dodatka i slično) otežan upis u vrtiće i škole, pa čak i striktne zabrane istog.
Obaveza nije nepoznata ni na zapadu. Po podacima iz 2011. četrnaest zemalja EU imaju barem jednu obaveznu vakcinu. Zapadne zemlje uglavnom imaju vrlo visok obuhvat pa nisu morale da posežu za strogim metodama, ali to se sve češće dešava – Australija je početkom 2016 uvela “No Jab No Pay“, a Kalifornija “SB277” zakon. U maju 2017. obaveznu vakcinaciju uz zabranu upisa u škole i vrtiće uvela je Italija, dok je premijer Francuske najavio isto za 2018. Obično države reaguju na ovaj način tek kada zbog pada obuhvata dođe do većih epidemija i smrti.
Vakcine su neispitane/eksperiment! Obavezna vakcinacija je neustavna!
Put razvoja i testiranja novih vakcina izuzetno je strog i dugotrajan. Zbog osetljivosti proizvodnog procesa tokom razvoja vakcine licenciranju se ne podvrgava samo finalni produkt, već čitav proizvodni proces. Dok prosečan lek u toku svoje proizvodnje u proseku prolazi 40 do 50 testova za kontrolu kritičnih faza produkcije, vakcina prolazi često i preko 250 takvih testova. Štaviše, svaka nova proizvedena serija vakcine, iznova prolazi stroge kontrole kvaliteta, kako od strane samog proizvođača, tako i od strane nezavisnih laboratorija, prije nego što bude puštena u promet. Ovakve stroge kontrole čine vakcine znatno bezbednijim medicinskim sredstvima od od običnih medikamenata, tako da tvrdnje da su vakcine potpuno neispitane, da predstavljaju masovni eksperiment nad decom i da im sastav nije poznat, zvuče više nego bizarno. PubMed baza naučnih radova iz oblasti medicine daje skoro 300,000 rezultata na temu vakcina, više od bilo koje druge teme u medicini a iza vakcina takođe stoji više od dva veka iskustva. One vakcine koje su u upotrebi kod nas izuzetno su dobro ispitane.
Takođe, većina zemalja na svetu potpisnice su UNICEFove povelje o pravima deteta po kojoj je detetovo pravo na zdravlje apsolutno, pa je i njihov ustav usklađen sa njom. Protivnici vakcinacije su u više zemalja pokušavali da obore zakone o vakcinaciji na Ustavnom sudu, nikome to nije uspelo. Tekst koji ovo pitanje objašnjava na primeru Srbije je ovde, odluka Ustavnog suda u Francuskoj ovde, u Hrvatskoj ovde, ishod tužbe u Australiji ovde, a Kaliforniji ovde.
Ko ima koristi od protivljenja vakcinama?
Sudovi su dokazali da vakcine izazivaju autizam!
Ovo nije istina, može se slobodno reći da su to lažne vesti.
Detaljnije na www.examinus.org/vakcine-i-vakcinacija/sud-priznao i ovde.
Amiši ne vakcinišu svoju decu, oni nemaju autistične i ne oboljevaju od raka!
Amiši vakcinišu svoju decu, istina u nešto manjem procentu zbog svoje izolovanosti, ali većina njihove dece jeste vakcinisano. Amiši takođe imaju svoju “kliniku za posebnu decu”, u kojoj su većinom Amiška deca bolesna od niza bolesti a među njima i od autizma koji ima sličnu učestalost kao i u drugim populacijama u svetu. Amiši zaista oboljevaju od raka i kardiovaskularnih bolesti nešto ređe nego ostatak populacije, što je povezano sa njihovim načinom života, međutim oni imaju velikih problema sa genetski povezanim bolestima (1, 2, 3) zbog vrlo male genetske baze – potiču od samo dvestotinak ljudi koji su živeli u 18.veku. Sve u svemu, njihova zdravstvena situacija jeste drugačija, ali je daleko od idealne i na te specifičnosti nisu uticale vakcine.
Šta je sa svedočanstvima roditelja? Hoćete da kažete da oni lažu?
Zašto nema naučnih studija koje upoređuju zdravlje vakcinisanih i nevakcinisanih?
Ima ih naravno, iz raznih zemalja. Sve govore isto – nevakcinisani češće oboljevaju od bolesti od kojih štite vakcine, dok za druge bolesti razlike oboljevanja između vakcinisanih i nevakcinisanih praktično nema, a često su vakcinisani u maloj prednosti po pitanju opšteg zdravlja. Ovaj tekst navodi te naučne studije: http://tinyurl.com/vax-compare
Zašto vakcinisana deca takođe oboljevaju od bolesti protiv kojih su vakcinisana?
Zato što vakcina nije apsolutna zaštita od bolesti – kod malog broja vakcinisanih telo ne uspe da stvori imunitet nakon vakcinacije. Ipak, zavisno od bolesti, iskustva pokazuju da su u uslovima epidemije vakcinisane osobe barem 10 puta otpornije na bolest od nevakcinisanih, a čak i kada obole imaju mnogo blaže simptome i manje komplikacija. Dobar primer imate ovde: http://tinyurl.com/statistika-epidemija
Te bolesti su iskorenjene / bezazlene!
Ovo uopšte nije tačno, danas u svetu oko 2 miliona dece godišnje umre od bolesti koje su mogle biti sprečene vakcinacijom. Ukoliko mislite da je to zato što su u pitanju neuhranjena deca, grešite. Čak i u razvijenim zapadnim zemljama preventabilne bolesti odnose živote nevakcinisane dece. Jedino što danas sprečava masovne epidemije i smrti je odgovorno vakcinisanje. Više o tome na ovom linku: www.examinus.org/vakcine-i-vakcinacija/uzasne-posledice-nevakcinisanja
Nisu vakcine zaslužne za iskorenjivanje bolesti, već poboljšani standard i higijena!
Iskustvo govori da ovo uopšte nije tačno. Dok je kod nekih bolesti, poput tuberkuloze, poboljšanje životnih uslova zaista uticalo na smanjenje oboljevanja, kod većine za koje se deca vakcinišu to nije slučaj, čak je kod poliomijelitisa poboljšanje higijene imalo kontraefekat – bolest je postala opasnija. Uticaj vakcinacije možemo videti i danas, na primeru ovčijih boginja i malih boginja. Ove dve bolesti se potpuno identično prenose, čak su male boginje zarazniji virus, a ipak njihova epidemiološka situacija se dramatično razlikuje. Dok je u periodu 2002-2015 od ovčijih boginja u Srbiji oboljevalo u proseku 42,000 osoba godišnje, od malih boginja je oboljevalo daleko manje – ukupno 1070 osoba za ceo taj period, pri čemu znamo da barem 874 zaraženih nije bilo vakcinisano protiv tog virusa. Ove podatke možete naći na sajtu Batuta. Na internetu se često dele grafikoni koji “dokazuju” da vakcine nisu zaslužne za iskorenjivanje bolesti, međutim oni se nakaradno tumače – objašnjeno ovde: https://goo.gl/NqFHst
Vakcine odlože bolest za odraslo doba, kada je ona opasnija! Zaštita traje maksimalno 7 godina!
Netačno, trajanje zaštite zavisi od konkretne vakcine ali za sledeće bolesti vakcinisana deca su zaštićena i nakon 20 godina: tetanus, difterija, male boginje, rubela, hepatitis B, poliomijelitis. U pitanju su vrlo opasne bolesti za koje sticanje prirodnog imuniteta ima previsoku cenu – često ide uz trajne posledice pa i smrt. Najčešće, kada se spreči cirkulacija bolesti kod dece, dramatično pada rizik i po ostale grupe stanovništva.
Daje se previše vakcina prerano, deca nisu sposobna da se izbore sa njima!
Pre 100 godina, deca su bila vakcinisana protiv jedne bolesti – velikih boginja. To znači da su deca bila inokulisana samo jednom u prvih par godina života. Danas u Srbiji deca primaju obavezne vakcine protiv 10 različitih bolesti; ona danas prime 9 doza različitih vakcina u prve dve godina života. Iako je možda teško za shvatiti da deca dobijaju toliko injekcija, mnogi bi se roditelji začudili kada bi shvatili da je imunološki izazov svih tih vakcina manji nego te jedne od pre 100 godina. Virus velikih boginja je najveći virus sisara. Zbog toga, vakcina protiv velikih boginja sadrži oko 200 viralnih proteina. Broj viralnih proteina, bakterijskih proteina i bakterijskih polisaharida (molekuli kompleksnih šećera na površini bakterija) koji se nalaze u svim današnjih vakcinama manji je od tog broja. Drugim rečima, sa napretkom u hemiji proteina, metodama purifikacije proteina i rekombinantne DNK, vakcine sadrže manje imunoloških komponenti danas nego pre jednog veka. Često se deli slika iz SAD u kojoj se upoređuje broj vakcina iz 1983. sa današnjim, treba znati koja je prava razlika između ta dva perioda – danas dete dobije zaštitu protiv većeg broja bolesti, uz 20 puta manje imunoloških komponenata. A ne treba zanemariti i činjenicu da je detetov imuni sistem svakodnevno izložen velikom broju “napadača” na koje bez problema odgovara.
Problem je u stranim vakcinama, kada bi se primale naše vakcine niko se ne bi protivio!
Jednostavno netačno, protivnici vakcinacije ne prave razliku između domaćih i stranih vakcina, zapravo oni smatraju domaće vakcine opasnijim od stranih. Realno gledano, domaće vakcine bile su proizvedene daleko inferiornijom tehnologijom od vakcina koje se danas uvoze sa zapada, domaći proizvođači jednostavno nisu uspeli da održe korak sa napretkom tehnologije, što je slučaj i u većini ostalih industrijskih grana.
Vakcine su pune otrova i groznih sastojaka!
Tri teksta detaljno obrađuju ovu temu:
www.examinus.org/vakcine-i-vakcinacija/o-sastavu-vakcina-otrovi-da-ili-ne
www.examinus.org/vakcine-i-vakcinacija/celije-u-vakcinama
www.examinus.org/vakcine-i-vakcinacija/mala-skola-vakcinacije-8-sastav-vakcina
Pre vakcina bili smo zdraviji, sve je više bolesnih!
Svi statistički pokazatelji govore da smo danas mnogo zdraviji nego ranije, napredak je jasan i konstantan. Preživljavanje dece i životni vek su dramatično poboljšani a napredak se i dalje događa. Na ovim stranicama možete pročitati koliko je velika zabluda o “starim dobrim vremenima”:
http://tinyurl.com/vojvodina-19v
http://tinyurl.com/beograd-nekad
Sve studije o vakcinama finansiraju proizvođači, naučnici su plaćeni da ćute!
Ovo je jedna od ekstremnijih teorija zavere kada su vakcine u pitanju. Jednostavan odgovor bio bi “veliki deo studija finansiraju državne institucije, nemoguće je da neko plati sve naučnike” međutim prenećemo odgovor jednog naučnika. Evo šta je dr Miloš Babić, magistar molekularne biohemije,magistar biofizike i doktor neuronauke, koji radi kao istraživač na Arizona univerzitetu odgovorio u jednoj diskusiji na fejsbuku:
Ogromna većina studija o bezbednosti i efikasnosti vakcina finansirana je od strane državnih JAVNIH centara za zdravstvo ili nauku.
Vidite šta se događa kada neko materijalno i moralno stane iza moderne medicine? Ja sam stao iza nje, i rezultat je optužba da mene neko plaća, da guram proizvode koji ubijaju decu, da sam dokon, da lažem ko sam… sve po redu. A istovremeno se odlučno brane nadrilekari koji lažu o svemu i svačemu (uključujući tu i svoje kvalifikacije).
Naučne činjenice nalaze naučnici. Kada tvrdite da sve njih organizuje “farmaceutska mafija,” vi time optužujete mene, moje kolege, i sve naučnike na svetu da smo svi članovi te mafije. U stvarnosti, ogromna većina naučnika nema nikakve finansijske veze sa farmakoindustrijom, i 99% bi bilo užasnuto kada bi im neko ponudio novac da sakriju ili zaklone neki nuzefekt koji je opasan ili potencijalno smrtonosan.
U svetu koga zamišljate, naučnici svi rade tiho da bi napredovali u karijeri, pod pretnjama farmakomafije, i eto puštaju da ljudi umiru na hiljade i desetine hiljada.
U stvarnom svetu, naučnici nezavisno broje, paze, gledaju, trude se da pomognu. Da nisu takvi, otišli bi u bankare (ili mislite da neko ko doktorira nauku ne može da diplomira bankarstvo)? U stvarnom svetu, kada naučnici nađu da jedan Celebrex ubija pet ljudi u svakih 100,000, on se povlači sa tržišta iako zarađuje godišnje više nego sve vakcine ukupno. U stvarnom svetu, kada se u testiranju leka u prvoj fazi desi jedna jedina smrt, cela kompanija propada pod nizom provera i istraživanja zašto se i kako to desilo. Verovanje u lažni svet zavere direktno novčano donosi korist nadrilekarima i pseudonaučnicima koji te zavere prodaju.
Dalje čitanje: http://tinyurl.com/placene-studije